„Zapravo se uopće ne mogu sjetiti kada sam točno prestala imati kraste na koljenima i poderane hlače.“

Prošli post, sjećaš se?
Hahahahahhaha koja ironija

Gle sad (gledate na vlastitu odgovornost, ne preporuča se onima koji ne vole krv, seks end vajlnc. Za izgubljene stvari ne odgovaram.)



Pala sam. I to ne ono-pala sam. Nego-razbila sam se. I ne ono-razbila sam se. Nego-ovo je faking nenormalno smješno.

Iskrenula sam nogu, spotaknula se, pokušavala se dić na nogu, tj. U padu sam hodala prema naprijed, tako da sam se još bolje odgurnula na auto. Zabila sam se u auto glavom. I imam i krastu na bradi. Ovo ostalo je bilo u bliskom susretu s betonom.

I sad to više nije ovak posprejana krv ko na slici. Sad su to velike kraste oko kojih su velike šljive. Zabavno. Ovak nisam padala ni na rolama.

„Kaj ti je to na bradi?“
„Pala sam.“

Kako glup osijećaj :D

Zapravo, kad bolje razmislim.. Mi smo se baš dobro našli. Ti iskorištavaš, a ja se dam iskorištavat do bezsvjesti : )

Super.

Idem lupat glavom u stol il nešto. Plakat u kut. Vrištat od smijeha. Idem sve to odjednom. Ionak mi je stol u kutu. Fakat idila.

Ja ću tako puknut jednog dana. Nećeš čak trebat skočit na mene. Samo ćeš se približit i ja ću puknut brzo i naglo i onda ću se beživotno srušit.

I onda ćeš vidjet da ti nije svejedno, jer kolko god ja tebi sad bila naporna, samo ću ti ja ostat. Jer tjeraš krive ljude od sebe.

Mrzim kad imam riješenja za probleme koje ljudi ne žele riješit.

I ne mogu zaboravit na nešto neriješeno. Ne mogu. Kuiš ono.. ne mogu.

„Pregazio sam čovjeka. On je priznao svoju krivicu pošto mu se to već jednom dogodilo...“

Znaš kaj meni nije jasno? Zašto se prokleta nada konačno ne preda i umre prva?

Nemojte nikad jest torteline sa miljekom i vrhnjem.


kitty lizalica-hvala Sv. Nikola



LJUBAV JE STAKLO KOJE SE LOMI AKO GA ČOVJEK PRIMI SUVIŠE NESIGURNO ILI SUVIŠE ČVRSTO.
Ruska

U ovom vremenu kada čekam da padne snijeg volim razmišljati o pitanjima na koja nema odgovora i smišljati riješenja za već rješene stvari.


Vani je opet zima
I opet cure prate vlakove
U ovoj glavi ista bol
U tijelu stari smrad od rakije


Volim slušati pjesme koje govore o onome što osjećam, a ne znam reći.

Zašto meni nikad ne uspije napisati pjesmu? Zbog glupe rime. Imala sam neke glupe ideje da pjesma mora imati rimu. Ove bez rime su čak u redu.

Jedva čekam onaj trenutak kad će mi buraz viknut da vani pada snijeg i onda ćemo svi gledat kroz prozor.
I sljedeće jutro će me budit i vikat da se snijeg pimio na krovove i ići će mi na živce, al ipak ću otvorit oči i vidjeti kako je vani bijelo. Nebo je bijelo. I krov. I ceste.

I bit ću sretna.


Za sve je magla kriva
I ovaj grad me rijetko nasmije
Ti samo stvari vrč na stol
Naša se radnja zbiva kasnije
No trouble at all
Uvijek si sa mnom


I volim ljepiti one glupe sličice djeda Mraza na prozor. I volim govoriti prijeteljima da djed Mraz zvuči puno bolje nego djed Božičnjak. To je nekak.. presvečano :D nije za djecu.
I volim kad mi lampice svjetle.

I volim kad na radiu svira Last Christmas. I kad mi počne ić na živce nakon desetog puta.

Volim sve to zato što se osijećam kao nekada... kao ona mala djevojčica koja ne želi biti mala. Želi ići u školu. Nakon toga želi ići u srednju. I imati 16 godina. Jer to je kul. Kad nisi u prvom razredu i nikog ne poznaš, nego već u drugom! Kuiš.. Znaš kak će to bit kul, jedva čekam.



I sad me onda hvata panika. Jer je to nekak prebrzo došlo. I zaboravila sam sve te želje. I snove. I bežbrižnost.

I sad mi svi govore: Joj daj, s čim se ti opterećuješ.. Pa još uvijek si mala!

I volim kada mi to kažu. Jer ja kad pogledam u ogledalo izgledam si veliko :)


I kada ti se ne javljam danima
I kad vrijeme me mijenja
I kad postanem lijen ja
I kada ne znam za to (što..?)
Ipak uvijek me zanima
Da li još si me željna
Dal u dnu tvoga tijela još uvijek
Ista je bol
Uvijek si sa mnom



Znaš što nije dobro? Nije dobro kada ti ljubav nije uzvraćena(omg). Jer kad nije..ovaj.. obostrana(ovo je još gore), onda ti se dogodi da ne možeš i ne želiš naći nekog drugog, jer jednostavno nitko nije on. Ona. Što već. Ili ti se svidi onaj koji ti prvi namigne, jer želiš zaboraviti i preći preko svega. Pa se upuštaš u gluposti.
A davno si naučio da se osijećaji ne mogu potiskivati.

I onda mi postane jasno zašto me živciraju svi ti zaljubljeni parovi. I shvatim da lažem kad kažem da su ružni i da mi se gadi to što se mješa baš njihov DNK.
Jer nisu ružni. Dapače, jako su lijepi. I imali bi lijepu djecu.
Ali rade ono što ja ne radim.

Premda sad.. Ko zna kak bi moja djeca izgledala. :P


NIKAD NE ZNAŠ KOLIKO JE DOVOLJNO DOK NE ZNAŠ KOLIKO JE PREVIŠE.
William Blake

What am I to you
Tell me darling true
To me you are the sea
Vast as you can be
And deep the shade of blue

When you're feeling low
To whom else do you go
See I cry if you hurt
I'd give you my last shirt
Because I love you so

If my sky should fall
Would you even call
Opened up my heart
I never want to part
I'm giving you the ball

When I look in your eyes
I can feel the butterflies
I love you when you're blue
Tell me darlin true
What am I to you

Yah well if my sky should fall
Would you even call
Opened up my heart
Never want to part
I'm giving you the ball

When I look in your eyes
I can feel the butterflies
Could you find a love in me
Could you carve me in a tree
Don't fill my heart with lies

I will you love when you're blue
Tell me darlin true
What am I to you
What am I to you
What am I to you




Ne mogu voljeti ako to nitko ne prihvaća. Odnosno mogu. Ali onda ta ljubav predstavlja samo borbu i žalost.

„Nisi se promijenila u ovih pet mjeseci.“
„A ti sad imaš čuperak.“


Kiša pada. Fascinantno je kad čuješ kako suza padne na stol. Pa na tastauru. Pa na žlicu.
Nikad nisam mislila da suze imaju dovoljnu težinu da se čuju.

Hihi krokodilske suze?

Lijepo je osijetiti njihovo klizanje i fokusirati se na njihov put po tvom licu. Gotovo poput dodira.

Jačina gušenja i boli dok te suze klize, usporediva je s jačinom osijećaja u trenutku tvog dodira i probadanja tvog pogleda.

...cut cut cut my heart ...



Samo se bojim. Samo to. Strah.

Nisam za -mislim da, kažem ne- igre.

Ne osjećam se iskorišteno. Osijećam se tupo. Toliko osijećaja i misli su se međusobno pobili da sada više ne osjećam ništa.

Ali još uvijek imam želje. Mnogo njih.

Dobra vilaaaaaaa daj dođi malo

Ja želim šaptati. Baš na tvoje uho. Jer mi se jako sviđa. I fino miriši.

Želim ti reći one dvije glupe rijeći. Tako krivo protumačene...

Želim te vidjeti i baciti se na tebe i viknuti: ZLA OSOBOOOOO

Želim ti pokazati što me sve boli od jučer i želim da zajedno zaključimo da su klupe tvrde.

Želim da mi ponovno postavljaš sva ta glupa pitanja koja su tolko smješna da se čak mogu nazvati slatkim.

I još želim pravo na samo jednu priču. What-am-I-to-you priču. Šapni mi ju na uho. S njom mi slomi srce, pobudi nadu, povrijedi me, iznenadi, raznježi.. Što god želiš.
Samo mi ju ispričaj onako kako treba. Iskreno.

Hoćeš?

:) znam da ju ne želim čut. I znam da ona zapravo ne postoji. Da vjerojatno ne razmišljaš o njoj.

Mogu li ja onda tebi ispričat svoju? Jesi siguran?

Želim snijeg. I želim sjediti sama na klupici. Na našoj klupici. I želim gledati u snijeg.

I ne osjećati ništa.


UVIJEK JE NAJTAMNIJE PRED SVITANJE.
Soltec

Fakat nemaš srama, pohotniče.

„Jebem ja vas i ovo društvo i jebene orgije!“ em. Aha. Super sam to rekla.

I ode meni krevet. Nije to krevet za sedmero. Niti za jednog koji skače. Ah dobro.
Bar mi majka nema perzijiski sag. Joj.

Ubit ću vas!!

Ako ja preživim.

Imam čak i par fotki od jučer. Super su.

Gle:

Bili smo u Veneciji. I zli ljudi su mi crtali crte po licu dok sam spavala. I slikali me i snimali.

Oni su baš puni šala.

Fotke.

Ja sad ne kužim kaj trebam napisat.

Ali ja na primjer opće ne bi htjela Ajnštajna za dijete. Jebote frik. Ja bi htjela da moje dijete bude lijepo, ali glupo do bola tak da mu se mogu smijat. Ali ne bi mu se smijala da je ružno i glupo, jer bi mi ga onda bilo žao.